ŽA
ža mi je za svu porkeriju
za pešekane ča kalali su rep,
teško mi je gledati nebo zdolun,
zemlju zgorun
i ljude ča to forši drugo nisu,
kuntentija bin bila čuti roženicu,
viti malenicu,
zapljesnuti starinsken plesu,
posluhnuti zvizdanu noč i čuka
na pinu,
kamo je sve to ušlo,
kadi su une lipote, vrimena smiha,
truda i pota,
ža mi je, na srcu grop, za dušu me
nika beštija ujila,
san vero utučena i plaha,
magari ne bin stila
……………..
ža-žao
pešekani-morski psi
kalali-spustili
zdolun-dolje
kuntentija-sretnija
roženicu-istarski narodni instrument
viti-vidjeti
malenicu-vodenicu. mlin
pinu-boru
ušlo-pobjeglo
truda-muke
pota-znoja
grop-čvor
beštija-životinjica, zvijer
ujila-ujela
vero-uistinu
magari-iako
sve je ljučko u ten
svitu današnjega dana,
ne zna se ime gospodara,
takujin ne broji šolde,
harta prazna aš ni ča lipega,
nidan ne umi niš pametno vrči
u kraj,
kontrada zapuštena,
išče se čovik ki zna orati, brajde
delati, volju za sve imati,
ljučke su rože u đardini,
barkice u marini,
škole prez maeštri,
butiga u koj precije lete u nebo,
niš drugo niman kazat,
forši i postelja u koj spin ni zame
kupljena,
a kvadra od Divice zgor mene
zabljena….
:::::…………………………………..
ljučko-tuđe
takujin-novčanik
gospodara-vlasnika
šolde-novac
harta-papir
ne umi-ne zna
vrči-staviti
kontrada-zemlja, gospodarstvo
išče-traži
brajde-lozu
delati-raditi
rože-cvijeće
đardini-parkovima
barkice-male brodice
butiga-prodavaonica
precije-cijene
kazat-reći
postelja-kreve
tzgor-iznad
maeštri-učitelji
bili kako mliko,
lipi kako nevista prid oltaron,
ne njuše, ne zadaju, samo
forcu za naprid daju…
volin hi kad u maju zgule se
z posteljice i kukaju kroz lišče,
kali u naručju, buketu, u važu,
na banku, u vrtlu, načinjaju,
štimaju, se gledaju, čine aš